cause we're so uninspired, so sick and tired, of all the hatred you harbour.
|
Chapter 1
Posted ~ It's a blind faith, a cruel wasteOne bitter taste So I know I need this sweet sensation - Chase and Status Neobično je sasvim neobična riječ već spomenuta u prologu, pojam koji savršeno opisuje njezino stanje uma, njezinu zrelost i fizičke osobnosti. Nije bila ni nalik drugima. Djevojka savršene ambicioznosti, uporna u svojim nakanama i tvrdoglavosti na kojoj bi joj čak i najveći magarac pozavidio, bila je u mogućnosti postići najveće društvene statuse te osigurati sebi kvalitetnu budućnost. Bila je idealist s naznakama pesimističnog realizma, nimalo ohola i bahata. Nikakav hvalospjev se ne nazire u ovom poglavlju, da to odmah razjasnimo, ali bila je vrijedna toga. Svaki čovjek se odlikuje svojim vrlinama, no mana nikome ne manjka. Što bi bile njezine najveće mane? Povodljivost. Naivnost. Lakovjernost. Manjak samopouzdanja. Vjerojatno se pitate kakve veze ovi epiteti i pridjevi imaju s pričom... Svaka dobra knjiga zaslužuje dobar uvod, zaslužuje da se karakterno postavimo prema likovima, zaslužuje biti shvaćena, ali težak je put do razumijevanja. Kako se najbolje poistovijetiti s nekim? Upoznajte ga. Visoka ni metar i sedamdeset, poprilično vitkog tijela (ni blizu anoreksije, ali ne ni daleko), očiju boje badema i crne kose koju je prebojavala redovno, sakrivajući nedostatke njezine prirode, sitnih rupica ispod donje usne koje bi se pojavile samo dok je bila nasmiješena, prćastog nosa i punih usana, bila je nesavršena, ali svoja. Njezini hobiji nisu bili sasvim drugačiji od njene osobnosti; Čitala je, pisala, slikala, uživala u izlascima sunca pokrivena jaknom na balkonu male sobe i predavala se porocima poput cigareta ili čokolade. Godine neću spominjati jer ne želim da je osuđujete prema tom broju sasvim nebitnom za ovu priču, samo smatram kako je bitno navesti da je bila poprilično zrelija od svojih vršnjaka. Takva kakva jest, jedinstvena poput ostale populacije na ovom planetu, vlastite je želje ispunjavala pod bilo koju cijenu, pa tako i onu najveću... Da bude sretna. Voljela je plesati. Nije imala ritma, teško je pamtila korake, često bi se pogubila i spetljala sama od sebe, ali voljela je ples. Voljela je glazbu. Ništa na ovom svijetu nije joj pružalo veći užitak od glazbe, njezinih čari, nota, tempa, ritma, teksta i instrumenata. Onaj osjećaj koji bi joj počeo prožimati cijelo tijelo već s prvim taktovima pjesme, dok se njihala i posve predala tom osjećaju, bio je neprocjenjiv. Ljubav prema glazbi odvlačila ju je od psihičkih problema koje je samoj sebi stvarala; Patnju zbog tuđe neosviještenosti, gorak bijes zbog izdaje i vlastite naivnosti te tugu jaču od bilo kakve, uzrokovanu željom da bude ono što nikada neće moći biti. |
About;
Ironija, sarkazam, pretjerana posesivnost i opsjednutost napolitankama.Contact;
FacebookTumblr credits
Layout by mymostloved
with adaptation by bianca and image from konistar. |